U travnju 2018. pridružila sam se lokalnom ogranku NGO-a HEPA (Human Ecology Practice Area) u obilasku plemena Hmong u selu Ban Long Lao Mai, nedaleko od Luang Prabanga na sjeveru Laosa. HEPA trenutačno vodi niz projekata u Laosu i Vijetnamu vezanih za ekološku poljoprivredu i permakulturu.
Zanimljivo je, i istovremeno ironično, da je ono što je nekada činilo okosnicu tradicionalnog načina života mnogih plemena diljem svijeta (a što su moderna društva zaboravila i sada ponovno „otkrivaju”) dolazi u plemena kao „novina” koju treba naučiti – ekološka poljoprivreda. Baš kao i moderni svijet, etničke manjine koje žive u ruralnim sredinama kao što je pleme Hmong tijekom vremena izgubile su neke od drvenih znanja o ekološkom uzgoju i očuvanju prirode. Moguće je da je taj proces nastupio kao posljedica vanjskih utjecaja koji su se donedavno smatrali modernim napretcima.
Primjerice, u plemenu Hmong, kao i u ostatku Laosa i jugoistočne Azije, prisutna je prekomjerna upotreba pesticida i ostalih štetnih sredstava koji se po vrlo jeftinoj cijeni uvoze iz Kine. Plemena nisu dovoljno educirana o načinu i štetnosti upotrebe tih sredstava, što je nažalost dovelo do onečišćenja tla i vode. Štoviše, neke od bolesti s kojima se pleme Hmong danas suočava povezano je upravo s onečišćenjem vode koja više nije pitka, ali je pleme i dalje koristi.
Cilj organizacije HEPA jest educirati (ili možda, bolje rečeno, podsjetiti) plemena na tradicionalni način uzgoja voća i povrća te obrade zemlje bez upotrebe pesticida i umjetnih gnojiva. Za vrijeme posjete u plemenu smo održali radionicu izrade biološkog stajnjaka („manure”) i komposta (od bananinog debla). Odaziv je bio poprilično velik i bilo nam je drago vidjeti da su mnoge obitelji pažljivo zapisale u svoje skromne bilježnice cijeli postupak, sastojke i sve upute.
U ovom kratkom dokumentarcu donosim neke od prizora koje sam snimila u plemenu.
